Arhitekturna fotografija mi je oduvijek bila zanimljiva, ali put do nje nije bio jasan. Bilo je to prije otprilike 10-ak godina kada su mi roditelji poklonili Bose Companion zvučnike za PC. To je bio moj prvi susret sa Bose tvrtkom, koja proizvodi zvučnike, slušalice, a kako sam i saznao u nekom trenutku i oprema zvukom objekte kao što su stadioni, hoteli, zračne luke, restorani, barovi. Bose Companion zvučnike koristim i dan danas. Na sunčano proljetno subotnje jutro, iz njih svira Jack Johnsonov album In Between Dreams. Feel-good momenat. Razmišljam kako je zanimljivo da ideje koje sam imao tada, sa 15ak godina i snovi kako bi želio surađivati sa tvrtkom koja proizvodi tako dobre slušalice, se ostvaruju danas. Tada je želja bila raditi snowboard videa i slikavati ekipu koja sluša i priča o dobroj glazbi na planinama, danas je pak malo drugačije. Slijedi priča o Bose audio case study i arhitekturnoj fotografiji.

Za one koji ne znaju o čemu se radi

Prvo, za one koji ne znaju, ja sam Ivan Boban iz Splita, bavim se među ostalim i fotografijom, nisam usko specijaliziran za niti jednu vrstu fotografije. Više idem onako na feeling i tražim estetiku u stvarima, objektima. Oduvijek volim fotografirati ljude koji su mi dragi, u zadnje vrijeme i više različitih ljudi. Arhitekturna fotografija je novi izazov. Slikavao sam apartmane u jednom trenutku i volim poslikati i lijepu kuću za odmor ovdje na obali. Ali to je otprilike bilo to, dobro dizjanirani prostori u smislu nekih velikih kazališta (jer je to prvo što mi padne napamet) ili drugih objekata su mi nekako bili out-of-reach. Sama ideja o fotografiranju nekih bitnih, važnih, egzotičnih prostora mi je bila van dometa. To samo govori o mom mindsetu u to vrijeme i kako me uvijek privlačio pokret više nego statika. Moja “specijalizacija” kako sam je odabrao je posljedično bila landscape fotografija, jer za nju si uvijek morao biti u pokretu, biti negdje lijepo. A onda je došla realizacija da je interijer landscape u nekakvom obliku.

Kako je uopće to krenulo

Ukratko put koji me doveo ovdje je kombinacija sreće, slijeđenja puta kojeg sam sebi isplanirao i osjetio. To je ukratko. Sad još kraće o tome kako me fotoaparat i želja za dobrim projektima dovela do arhitekturne fotogorafije u blažem obliku na par lokacija u Hrvatskoj (more to come i od toga dijela) i 4 objekta u Sloveniji u post pandemijskoj 2022. godini. Preko Cosmic Production-a (naše agencije) surađujemo sa regionalnim (Balkan) distributerom za tvrtku Bose. Bossanova Bose iz Pule i Lorex Center iz Ljubljane su mala i strastvena ekipa koja vodi brigu o kvaliteti prodaje Bose proizvoda. Inicijalno smo krenuli sa malim projektima, a onda preuzeli i dio brige o marketingu i prodaji. Case study je bio jedan od naših najdražih prijedloga, a sama tvrtka Bose Professional u svom portfelju ima poprilično zavidne projekte opremanja stadiona, dvorana i impresivnih objekata (profesionalna terminologija, objekti su stvarno razni i raznovrsni).

Put u Ljubljanu i moja najdraža arhitekturna fotka do sada

Ljubljana tj. Lorex ekipa me pozvala da dođem dokumentirati 4 impresivna projekta koji su rezultirali Case Study-em u konačnici. Trebao im je fotografski materijal za pokazati finalni rezultat zanimljivog audio rehaul projekta za dobiti nove klijente. Lokacije u pitanju su bile Islamski kulturni centar, Aerodrom, Shopping centar i Cukrarna kulturni multimedijalni centar. Više o svakoj u nastavku. Ljubljanu sam posjetio samo jednom do tada i grad mi je ostao u dobrom sjećanju, ima balkanski vibe ali se isto tako vidi utjecaj Europe. Street art, ljudi i roba koju nose, kafići i sve skupa mi je ostavilo takav dojam. Spakirao sam opremu i u nedjelju se zaputio autom do Ljubljane, ekipa je sredila odličan hotel Nox blizu mjesta nalaska i tu večer sam se spremio za rad ujutro. Nisam ni znao da ću taj dan fotografirati najdraži set arhitekturne fotografije do tada. Muslimanski KC u Ljubljani, glavna zgrada Islamske zajednice u Republici Sloveniji. Ona je tek došla treća na repertoaru, ali je definitivno ostala u sjećanju kao favorit putovanja.

Galerija Cukrarna, spomenik kulture Ljubljana

Cukrarna

Jedna jako zanimljiva zgrada koja me podsjetila na Galeriju Umjetnina u Splitu, valjda zbog kombinacije kafića u kojem nastupaju bendovi i glazbenici i kulturnog centra, galerije i nekako same arhitekture, iako su 2 zgrade veličinom i konfiguracijom dosta različite. Cukrarna je prije bila rafinerija šećera, pa tvornica duhana. Preživjela je i razorni požar prije 150-ak godina, a izgrađena je 1828. godine. Najstariji je objekt koji sam fotografirao, ne računajući naravno Split i spomenike kulture, nego baš ovako profesionalno sa nekim ciljem.

Renovirana je u razdoblju između 2018. i 2021. godine i otvorena kao kulturni centar. Nije smatrana kao lijepa zgrada, ni arhitektonski bitna, ali ono što je držalo njen status je bila činjenica da je bila najveća zgrada u Ljubljani. Otvoreni interijer sa čeličnom konstrukcijom se proteže kroz sve 4 etaže zgrade i čini jedan od impresivnijih lobija koje sam ikad vidio. Dio koji je spojen sa bočnim krilom i otvoren u sredini je impresivno pun svjetla zbog velike količine prozora upravo sa južne strane, na kojoj se i nalazi kafić u sklopu muzeja. Baš kao i Galerija u Splitu.

Ljubljana Jože Pučnik Airport, zračna luka Ljubljana

Ljubljana Airport | Ljubljana Airport (lju-airport.si)

Tko je Jože Pučnik nisam saznao prilikom posjeta i arhitektonskog fotografiranja jer samo ime nije iskrsnulo puno puta. Ali mali history lesson sada na internetu mi kaže da je jedan od začetnika Slovenske neovisnosti od Jugoslavije. Sami posjet je dosta odražavao težinu njegovog imena, strogi protokol ulaska u aerodrom kao osoba koja fotografira i kreće se okolo slobodno i sami prolazak kroz aerodrom i hodnike koje ne bi mogli inače posjetiti. Prolazak kroz sigurnosnu kontrolu i kratki pregled opreme, kao i dodatna najava kao nekakvog VIP posjetioca kako bi mi mogli dati karticu za prolaz. Zanimljivo iskustvo kada prostor kroz koji inače prolaziš ubrzano moraš stati i sagledati. I to ne na onaj način kada čekamo na let neko vrijeme, nego iz tih skrivenih hodnika izlazimo i vidimo unutrašnjost lokacije pod skroz novim svjetlom, doslovno.

Sami aerodrom se sastoji od starog i novog, obnovljenog dijela i taj je dio bio današnji zadatak. Hodnici su bili poprilično prazni što je pomoglo u brzini rješavanja zadatka.  Dio zbog toga što smo došli u sat kada nema puno letova ni ljudi. Kako nisam letio već neko vrijeme, posjet aerodromu je došao kao dobar podsjetnik na to koliko smo povezani i kako je lako otputovati negdje.

Muslimanski kulturni centar, Ljubljana

Islamska skupnost v Republiki Sloveniji (islamska-skupnost.si)

Mislim da nisam posjetio džamiju ni bilo kakvo muslimansko vjersko mjesto do sada u životu. Moja putovanja su bila većinom po Europi, a crkve koje bi posjetio su bile u velikoj većini katoličke, jer su se ti posjeti desili upravo u Italiji. Prije samog puta sam pogledao fotografije sa interneta za sva 4 objekta koja smo isplanirali fotografirati tokom mog posjeta. Prva na redu je bila upravo ova zgrada i sami kompleks kada smo došli je puno veći nego što sam mislio. Malo iz sjećanja i malo sa interneta evo dodatnih informacija. Kulturni centar je izgrađen 2021. godine i jako je moderan kompleks, to je ono što me prvo iznenadilo. Poduhvat je predstavljao utjelovljenje muslimanske zajednice u Sloveniji i kao takva je najveća džamija u državi.

Zgrada je predivna izvana i iznutra, u nedostatku bolje riječi. Drugo iznenađenje je nastupilo skidanjem cipela i ulaskom u molitveni dio, sa zlatnim obručem u sredini prostorije koji levitira, suspendiran na zrakama svjetla koje ulaze kroz staklo i lome se u svim smjerovima, osvjetljujući prostoriju na božanski način (u nedostatku bolje riječi opet).

Molitveni prostor je opremljen sa zvučnicima, kako bi Imam (svećenik) sa Mimbara (skale koje vidite na slici sa desne strane) mogao držati propovijed. Treće iznenađenje je razlika u konfiguraciji muslimanskih molitvenih prostora u odnosu na kršćanske crkve. Iako pretpostavljam da nisu sve džamije na 2 etaže, ova je bila i odvajala je muški i ženski molitveni dio. Na gornjem katu žene, a na donjem muškarci. Svi zajedno okupani svjetlom ispod nebeskog svoda. Sakralnost prostorije se stvarno osjeti upravo zbog te količine svjetla i načina na koji cijela konfiguracija sa svodom (vjerojatno koristim krivu riječ) stoji. Podsjetilo me na zlatne vijence kršćanskih motiva, tj. aureole tj. corone (lat.).

Shopping centar CityPark, Ljubljana

Citypark Ljubljana | CityPark Ljubljana

Mallove ili volite ili mrzite. Možda ste kao i ja koji fascinaciju sa mallovima imate iz filmova o zombi apokalipsama ili Jay i Silent Boba i američke skate kulture. Ne znam ni ja koja je poveznica točno sa svim tima, ali mallovi su zanimljive ljudske kreacije. Nešto poput peak-kapitalizma, development na steroidima. Na pameti mi je ona pjesma Arcade Fire – Sprawl II. Glazbena indie faza me naučila što znači riječ sprawl. Američki filmovi su me naučili kako to izgleda. Ameriku još imam posjetiti, ona je na bucket listi od davnih dana. Grand Canyon i priroda većinom, shopping mallovi i ne baš. Osim Las Vegasa.

Ono što je bitno je količina posla koja ide u pažnju da je sve optimizirano za trošenje i ugodu. Tako i kod nas, jer svi su mallovi slični. Puno umjetnog i na komadima prirodnog svjetla i imate dojam da je uvijek dobar dan kada ste tu.

Umjerenost je ključ i u tom dijelu, ali oni dijelovi sa prirodnim svjetlom su neopisivo bolji.

Što za mene predstavlja arhitekturna fotografija

Prije 15-ak godina, dok je još postojao onaj MTV sa starim emisijama, videografija i fotografija koja je nastala od strane skatera, snowboardera, bmx vozača i stil koji je prevladavao tada me poveo na divlju vožnju kroz svijet stvaranja sadržaja koji savršeno prenosi sadašnji trenutak u nekom vremenu kada taj format, energija i stil ne postoji više i transformirao se u nešto novo. Fotografija je ostala kao strast koja povezuje sve te životne faze i transformira se kako vrijeme prolazi.

Odnos između prošlosti i sadašnjosti je upravo ono što vidim kada sa tom emocijom fotografiram interijere i eksterijere prostora. Crtica u vremenu prostora koje ljudi stvaraju jedni za druge i za sebe.

Napomena: ovo nije stručan članak (arhitektonski), ako primijetite kakvu grešku slobodno mi je ukažite i onda će idući tekst bit toliko bolji.

Pozdrav iz Splita gdje u svoje slobodno vrijeme napišem ovakav tekst između poslova.

Treba vam fotografirati poslovni prostor, restoran, kulturni centar, kazalište ili apartman?
Javite se putem kontakt forme ili me potražite na društvenim mrežama.

Do čitanja